Karl Uve Knausgor
“U leto”

Budući da se prvi put susrećem sa pisanjem Karl Uve Knausgora i po svojim nekim merilima uveliko kasnim sa otkrivanjem njegovog rada, i zbog te, po mom poimanju, nelogičnosti, ne čudi što sam počela otkrivanje unatraške počevši od poslednjeg toma “U leto”. To liči na mene. Na samom početku shvatila sam da nikako nisam pogrešila jer se “U leto” čita kao knjiga za sebe. Eseji inspirisani naizgled banalnim stvarima koje Knausgor zapaža u svom životu, razvijaju filozofska i dubokoumna razmišljanja o svetu i životu uopšte. Mene su priče o kestenu, brezi, prskalici, kratkim pantalonama.. instant trgle iz matriksa u kojem sam se nalazila u prethodnom periodu i vratile u realnost u kojoj je sve povezano i ima smisla. Hvala Knausgoru na tome. I ne samo tome. Iako piše o svetu u kom, kako sam kaže, ne učestvuje, on sagledava istine o njemu i izaziva u meni buđenje od virtualne uspavanosti i povratak u pravi, istinski svet.

U pismima pisanim tokom leta, u junu i julu mesecu, obraća se svojoj najmlađoj ćerki. Oduševljavalo me to sa koliko topline Knausgor opisuje prirodu, živi svet, a iznad svega koliko se trudi da bude dobar otac svojoj deci i da im usadi prave vrednosti. 

Izmešani žanrovi učinili su ovu knjigu dinamičnom. Na taj način je iz različitih uglova sagledao svoj život, a epizoda sa uživljavanjem u lik žene koja se zaljubljuje u austrijskog vojnika i napušta muža i troje dece, doprinela je prikazu toga koliko naši postupci kreiraju naše živote i sudbine. 

“Život je onakav kakav se proživeo” 

I tačno o tome piše Knausgor, o načinu posmatranja umetnosti, živog i neživog sveta oko sebe, svog doživljaja istog, kao i predviđenim i nepredviđenim događajima koji određuju naš život i oblikuju nas u one koji jesmo!

Čitajte s radošću,
Vaša Tatjana

 

© 2024. Sva prava zadržana.

[mc4wp_form id="278"]