Lana Bastašić
“Uhvati zeca”

“Uhvati zeca” Lane Bastašić je naizgled Moja genijalna prijateljica na bosanski način. Ova metaforička priča o ženskom prijateljstvu je nama tako bliska po porodičnim, komšijskim, nacionalnim i kulturološkim karakteristikama i običajima. Knjigu sam progutala! Lana me je zadivila lakoćom pisanja tako velike, duboke i kvalitetne književnosti!

Od prve do poslednje stranice ovaj roman je apsolutno božanstven. Ne znam da li mi je više legla naracija, karakteri Lejle i Sare, podsećanje na bosanski mentalitet, mahale, hranu, zemlju koje više nema ili specifičnost ženskih prijateljstava. 

Narator priče, Sara, koja sada živi u Dablinu, dobija poziv od svoje nekadašnje najbolje prijateljice, Lejle iz Bosne, nakon 15 godina ćutnje i njih dve kreču u Beč kako bi se ponovo srele sa Arminom, Lejlinim bratom, koji je nestao pre 20 godina. Na tom putu one bude davna sećanja, greške načinjene tokom sazrevanja, emotivne lomove i povode prekida prijateljstva koje im je obeležilo živote.

Lana je maestralno, alegorijski predstavila jednu zemlju koja je našim ljudima bila utopija, beli zec za kojim nikada nećemo prestati da tragamo.

Završila sam knjigu sa knedlom u grlu, melanholijom, žalom za onim što smo imali u onoj našoj divnoj zemlji, a što smo bespovratno izgubili, upali u zečiju rupu u kojoj su čuda kojima smo bili svedoci svakoga dana postali naše breme kojeg ne možemo da se rešimo gde god se raselili po “belom” svetu jer onu našu belinu ništa i niko ne može da zameni.

Čitajte s radošću,
Vaša Tatjana

© 2024. Sva prava zadržana.

[mc4wp_form id="278"]