Frank Buis
“Nijedne žene sin”

Film se završio, ali još uvek ne ustajete sa svog mesta u biskopskoj sali, nego sedite i gledate završnu špicu, tačnije gledate kroz nju, jer je utisak toliko snažan, da vam je potrebno neko vreme da dođete sebi. E, tako sam se ja osećala nakon čitanja ovog romana, i još uvek se tako osećam. Zato ću uložiti dodatni trud ne bih li vam prenela snagu i emociju koju sam osetila, čitajući ga.

“Nijedne žene sin” francuskog autora, Frank Buisa, jedan je od najboljih romana koje sam pročitala poslednjih godina! Ovo je prvo Frankovo delo sa kojim se susrećem i to otkriće je posebna radost za mene, ali i za mnoge ljubitelje lepe i kvalitetne književnosti.

Višeglasje kojim otkrivamo ovu strašnu i snažnu životnu priču iz različitih perpektiva, pokazuje vanredan talenat i lepotu Buisove pisane reči. Takva naracija učinila je da konstantno imam žive slike i filmove pred očima, koji su istovremeno bili užasavajući, ali i izazivala divljenje prema snazi i dostojanstvu koje može mlado, žensko biće da nosi u sebi. 

Sveštenik, Gabrijel, prvi počinje da pripoveda ovu mučnu i potresnu priču, koja ga je nagrizala godinama, čuvajući je u sebi, o sudbini četnaestogodišnje devojčice, Roz. Ruža – cvet vanredne lepote, opojnog mirisa i ne slučajno oštrih bodlji, kao da je predodređen da se u svom cvetnom životu brani od drugih.Tako je i našoj ruži – Roz, četvrtoj ćerki svojih roditelja, koju je jednog dana otac bio primoran da proda, kako bi prehranio ostale tri, priroda podarila skoro nadljudsku snagu da iznese sve ono što joj je sudbina nametnula. A nametnula joj je život u misterioznom dvoru u kojem je služavka gazdi i njegovoj majci, hladnokrvnim i bezdušnim ljudima. Ova mlada, nevina duša, čistog srca biva zarobljena u kandže zveri i ljudskog zla iz pohlepe. I nije Roz jedina žrtva u ovoj priči, zlo nikada ne dolazi samo, ono se konstantno hrani novim. Smenjivanjem glasova devojčice, Roz, Edmunda, konjušara, jedine svetle tačke u mračnom dvoru, Onezima, Rozinog oca, kog izjeda kajanje zbog prodaje ćerke, i sveštenika, Gabrijela, u čije ruke dospevaju sveske u kojima je Roz beležila sve ono što je doživela, otkrivamo priču o hrabrosti, snazi, dostojanstvu i ljubavi.

Ovo je knjiga koja je simbol lepote pisane reči koja isceljuje, i to na više nivoa. Na prvom, reč autora, Frank Buisa, nama, čitaocima, na drugom, pisana reč Roz, koja je činila njene dane izdržljivim i spasavala je, i treća, pisana reč sveštenika, koji je celog života odbacivao sopstvenu bol, kako bi lakše podneo bol drugih. Za to je bila dovoljna patnja jedne snažne žene. 

Roz nas je naučila, gde god nas život odveo, da ne čekamo da budemo spaseni, nego da smognemo snage da se suočimo sa sopstvenom sudbinom, zacelimo svoje rane i živimo dostojanstveno. Ovo je knjiga koja će vas trajno promeniti. 

Čitajte s radošću,
Vaša Tatjana

 

© 2024. Sva prava zadržana.

[mc4wp_form id="278"]