Andre Asiman
“Zovi me svojim imenom”

Nikada nisam čitala knjigu u kojoj je snažnije opisana požuda. Strast pršti sa svake stranice i ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Ono što je sigurno je da ova knjiga nije za svakoga. Asiman je hrabro ispričao provokativnu priču otvarajući temu odnosa društva prema homoseksualnosti. Ukoliko niste otvorenog uma, možete na ovom mestu prekinuti čitanje ovog teksta i, svakako, ne čitati Asimanovu knjigu. 

Za ostale, istomišljenike, ovo je sjajan i senzualan roman o opsesivnoj ljubavi, žudnji, sazrevanju, strahu od mišljenja okoline i prihvatanju sebe.

Eli je sedamnaestogodišnjak i leto, kao i svake godine, provodi na obali mora u porodičnoj vili. Kao i svake godine, u vilu dolazi dolazi neko od studenata da pomaže Elievom ocu, profesoru, i ovoga puta to je dvadesetčetvorogodišnji Oliver.  Ali ono što nije isto prethodnim godinama je utisak koji na Elija ostavlja samouvereni, zreliji, arogantni i zgodni Oliver. On u njemu budi nešto mnogo više od obične simpatije.

Ovo je, pre svega, knjiga o sazrevanju, o otkrivanju drugih osoba, ali i sebe, o prvoj ljubavi koja je stidljiva, zbunjujuća, drugačija od svega što smo očekivali i iskusili pre nje. I ti osećaji u vezi sa prvom ljubavlju su isti, nevezano za seksualnu orijentaciju. 

Ako ste ikada osetili neizdrživu strast, žudnju, goruću želju za drugim bićem, prepoznaćete se u svakom redu ovog sjajnog romana.

Čitajte s radošću
Vaša Tatjana

© 2024. Sva prava zadržana.

[mc4wp_form id="278"]