Pet knjiga koje su obeležile moje leto 2021.

Kao i uvek, bila sam optimista i imala velika očekivanja u vezi sa čitanjem na moru i ponela sčak 5 knjiga za 14 dana. Naravno da ih nisam pročitala, malo sam se i kupala i uživala. Naime ove divne knjige sam završila tokom septembra i neizmerno uživala u njima, stoga vam dajem kratak pregled svake od njih, a na mom blogu možete pronaći duži prikaz za svaku od njih.

  • “U leto” Karl Uve Knausgora sadrži eseje inspirisane naizgled banalnim stvarima koje on zapaža u svom životu. U njima razvija filozofska i dubokoumna razmišljanja o svetu i životu uopšte. Mene su priče o kestenu, brezi, prskalici, kratkim pantalonama.. instant trgle iz matriksa u kojem sam se nalazila u prethodnom periodu i vratile u realnost u kojoj je sve povezano i ima smisla. Hvala Knausgoru na tome. I ne samo tome. Iako piše o svetu u kom, kako sam kaže, ne učestvuje, on sagledava istine o njemu i izaziva u meni buđenje od virtualne uspavanosti i povratak u pravi, istinski svet. U pismima pisanim tokom leta, u junu i julu mesecu, obraća se svojoj najmlađoj ćerki. Oduševljavalo me to sa koliko topline Knausgor opisuje prirodu, živi svet, a iznad svega koliko se trudi da bude dobar otac svojoj deci i da im usadi prave vrednosti.  Izmešani žanrovi učinili su ovu knjigu dinamičnom. Na taj način je iz različitih uglova sagledao svoj život, a epizoda sa uživljavanjem u lik žene koja se zaljubljuje u austrijskog vojnika i napušta muža i troje dece, doprinela je prikazu toga koliko naši postupci kreiraju naše živote i sudbine.
  • Čudna atmosfera, misteriozno čudna, vlada u ovom kratkom i slojevitom romanu “Ka kući plivajući” britanske književnice, Debre Levi. Tome su doprineli likovi koji su se sticajem neslučajnih okolnosti našli u letnjikovcu na jugoistoku Francuske i svako od njih u sebi nosi skrivene tajne. Ovaj roman je bio u užem izboru za Bukerovu nagradu. Kada Džo Džejkobs, Izabel i prijatelji zateknu nago telo Kiti Finč kako pluta u bazenu letnjikovca, sve ih prođe smrtna jeza. Iako otkriju da se Kiti nije utopila, ta jeza ih prati kroz niz događaja koji slede, upliće njihove sudbine zaranjajući još dublje ka dnu sa nadom da će okovi njihovih tajni popustiti i osloboditi ih da se plivajući vrate kući.
  • Kakva divna knjiga! “Žudnja za životom” Irvinga Stouna je jedna od najlepših romansiranih biografija koje sam ikada pročitala. Iako sam i pre bila veliki ljubitelj Vinsenta Van Goga, ova knjiga je učinila da mu se neizmerno divim. Irvingova knjiga u velikoj meri je nastala na osnovu pisama koje su razmenjivali Van Gog i njegov najveći životni podržavalac, mlađi brat Teo. On je izlivao svoje srce u bujicama, ne štedeći se, kako prema ženama koje su mu se dopadale, tako i prema pozivima za koje je mislio da su pravi dok nije otkrio zašto je rođen. Kada je naslutio svoju svrhu u slikanju, želeo je tom žudnjom da prožme svoja dela, koja su bila autentična, pomalo gruba i nedostajala im je ljubav kako bi zaoblila oštre ivice i ulila u njih osećanje stvarnosti koje im je nedostajalo. Shvatio je da je teško naslikati ličnost rudara, pesak, more, neba, ali da vredi posvetiti život u pokušaju da se otkrije poezija skrivena u njima.
  • “Katedrala na moru” Ildefonsa Falkonesa neodoljivo me je podsetila na Safonovu knjigu “Senka vetra” po mestu dešavanja, dinamičnosti, uzbudljivosti i ostavila jak utisak koji ću, verujem, nositi celi život. Radnja se odvija u 14. veku u Kataloniji gde je vidljiv kontrast između bogatih i siromašnih. Glavni junak, Arnau Estanjol, običan je čovek iz naroda, sa kojim se lako poistovećujemo i zato srčano pratimo kako sebi krči put od bede do vrha i natprosečnosti.  Ovaj prelepi istorijski roman, Falkonesov omaž svim ljudima koji su tokom pedeset i četiri godine učestvovali u gradnji jedne od najlepših crkava ikada sagrađenih, priča je o nošenju kamenja i gradnji katedrale, ukrštanju mačeva i bitkama, o netoleranciji prema Jevrejima, spaljivanju jeretika, prevari i izdajstvu, strasti i ljubavi, i o povratku vere i nade u ljude.
  • Nakon pročitane Napuljske tetralogije i knjige ”Dani napuštenosti” sa radošću se vraćam fenomenu Elene Ferante. Podsetila sam se čitajući “Lažljivi život odraslih” koliko je pisanje Elene Ferante dobro, živopisno, istinito bez kalkulisanja i pitko, a u istu ruku i duboko. Uživljavanje u njene likove je jednostavno i toliko uverljivo da imate osećaj da posmatrate svet upravo očima glavnog junaka, u ovom slučaju junakinje, Đovane. Knjiga se čita u dahu, ali na mnogo mesta ga zadržava i oduzima. Elena se i u ovoj knjizi bavi odnosima u braku i porodici uopšte, o postupcima odraslih i njihovim posledicama na sopstveni život, i na život dece, adolescencijom i seksualnošću. Priču opet smešta u Napulj koji je toliko živ i na ovim stranicama, da ćete zajedno sa likovima šetatima njegovim haotičnim ulicama punim vreve. Bićete opet zavedeni jedinstvenim stilom pisanja Elene Ferante i potpuno uvučeni u književni svet njenih likova.

Čitajte s radošću,
Vaša Tatjana

© 2024. Sva prava zadržana.

[mc4wp_form id="278"]