Oušn Vong
“Na zemlji smo nakratko predivni”

Mene je ova knjiga duboko dirnula. Neko sam ko je potpuno otvorenog srca i netolerancija i bilo kakvo diskriminisanje nas jednakih, ne podržavam. Stoga onima koji ne gledaju na sve ljubavi podjednako, predlažem da čitaju nešto drugo u skladu sa svojim uverenjima.

Roman Oušna Vonga “Na zemlji smo nakratko predivni” sadrži nemalo autobiografskih elemenata kao i njegova prva knjiga – nagrađivana zbirka pesama, takođe inspirisana neobičnim okolnostima Oušnovog rođenja i odrastanja. Ta Vongova pesnička duša oseti se i u poetičnim i metaforičkim rečenicama ovog romana. Puno je toga trebalo da se desi kako bi se ovaj sjajni vijetnamski pisac rodio i zasijao na književnoj sceni. Vongov deda, američki vojnik u Vijetnamu zaljubio se u nepismenu devojku sa pirinčanih polja i sa njom začeo tri ćerke. Kada je Sajgon oslobođen, deda je napustio ženu i ćerke i majka ih šalje u različita sirotišta. One se sastaju ponovo tek kao odrasle žene. Majka ga je rodila sa samo 18 godina i nazvala Oušn (Okean) po velikoj vodenoj masi koja povezuje Vijetnam i SAD. Vong je svojim pisanjem uspeo da poveže skoro celi svet, tako da je simbolika njegovog imena postala potpuno opravdana.

Roman je napisan u epistolarnoj formi gde se Mali Pas pismima obraća svojoj nepismenoj majci, znajući da ih ona nikada neće moći pročitati. Stoga su i duboko otvorena i iskrena i govore o onome što možda ne smemo ni sami sebi da priznamo. Iz pisama saznajemo mnogo o njegovom sumornom detinjstvu kao Azijatu u Americi, diskriminaciji i ugnjetavanju od strane vršnjaka, sazrevanju i otkrivanju svoje seksualnosti i naklonosti ka muškom polu, odnosu sa nasilnom majkom i šizofrenom bakom koja je u momentima svoje pribranosti njegov najbolji savetnik i najveća podrška.

Malom Psu se činilo da je celi život bio nevidljiv, sve dok nije upoznao dečaka Trevora i po prvi put u svom životu bio je viđen. Trevor je klasični američki tinejdžer koji odbija da prihvati svoju homoseksualnu prirodu. On je simbol one strane današnje Amerike koja je istraumirana, sklona opijatima, nesrećna i tragična. 

Iako nam je svima data mogućnost da živimo život onako kako želimo, postoji taj kratak period života, rane mladosti kada nam je dopušteno da istinski budemo sve što poželimo. Kasnije, društvo nameće svoje norme i ta sloboda biva ograničena. Upravo se u ovome krije simbolika naslova “Na zemlji smo nakratko predivni”. 

Čitajte s radošću,
Vaša Tatjana

 

© 2024. Sva prava zadržana.

[mc4wp_form id="278"]