Milan Kosovac
“Gadan deda rastem”

Kratke priče Milana Kosovca njegovog prvenca “Gadan deda rastem” napisane su jednostavnim, svakodnevnim, na momente i žargonskim jezikom, kako nalaže tematika istih. A one su životne, autobiografske, i ja sam njegovo pripovedanje doživela ispovedno, za Milana, isceljujuće, što pisanje i jeste.

Autor se dotiče vlastitih briga, koje ujedno predstavljaju i brige savremenog čoveka i društva uopšte. Od uticaja naših običaja na karakter i ponašanje pojedinca i grupe, preko vaspitavanja dece i uloge porodice u zdravom odrastanju pa samim tim i zdravom društvu. Milan nas podseća na tako dobre, a za digitalne generacije nepoznate, igre klikeranja i šaha. Igre u kojima su svi bili jednaki pred rošom i šahovskom tablom, a zadovoljstvo pobede i punih džepova je bilo neprepričivo. O značaju i uticaju učiteljice i nastavnice srpskog, što mi se posebno dopalo, na živote dece. O svom svetioniku i zvezdi vodilji, majci svoje dece i o tečama, toplim nekrvnim srodnicima. O majci, uspešnoj provodadžijki, koja je udesila nekoliko kumstava, ali se nije usudila da bira svome sinu, da je ne kunu, to je prepustila njemu samom. O evroskepticima i jugonostalgičarima. O ljudima koji su došli i zauvek otišli iz života, i svojim postojanjem ostavili neizbrisiv trag i životne lekcije. O tome kako često dok smo mladi ne razumemo naša stare, a onda shvatimo da se s godinama, lagano pretvaramo u njih i postajemo isti!

Konstantno je prisutan osećaj prolaznosti života u Milanovim pričama, ali i humor koji je ponekad samokritičan, ali ne i gorak. I tako i on, kao i svoj deda, sadeći voćke neguje osećaj besmrtnosti.

Čitajte s radošću,
Vaša Tatjana

© 2024. Sva prava zadržana.

[mc4wp_form id="278"]