Georgi Gospodinov
“Fizika tuge”

Kada bismo dokučili tugu, razotkrili bismo jednu od najvećih životnih misterija. Tuga se rađa iz gubitka, napuštenosti i prolaznosti, a kada nas stigne, može dovesti do potpunog rasula svega što smo do tada poznavali. Na nas se tada sruči teret nemerljive težine i učini nam se da više nikada nećemo moći da dišemo, da ćemo zauvek ostati promenjeni. 

U odgonetanje fizike tuge smeo je da se upusti samo neko poput Georgija Gospodinova.

„Fizika tuge“ je knjiga koju mi je teško da predstavim u nekoliko rečenica. Najpre zbog emocija koje budi u meni, a zatim i zbog forme, toliko osobene da deluje kao potpuno nova Gospodinovljeva književna vrsta.

U njoj nema jedne ravne pripovedne linije. Roman se kreće kao ljudsko sećanje: vraća se unazad, zaustavlja na nekom detalju, skreće u tuđu priču, otvara zaboravljeni hodnik, a zatim nas iz njega vraća u sadašnjost.

Pripovedač ima sposobnost da ulazi u tuđa sećanja. Njegova empatija je toliko snažna da tuđa iskustva proživljava kao sopstvena. Kroz njegovu svest prolaze deda, otac, ljudi iz prošlosti, ratovi, socijalistička Bugarska, hladnoratovska strepnja, porodične tajne, napuštena deca i svi oni čiji su životi ostali bez svedoka.

On u sebi nosi mnogo više od jednog života.

„Ponekad imam četrdeset četiri, a ponekad devedeset jednu… Najčešće mi je deset godina.“

I to mi je toliko logično! Naše godine nikada nisu samo naše. U nama živi dete koje smo bili, žive ljudi koji su nas odgajili, njihova sećanja, strahovi, gubici i neizgovorene priče. Zato mi je jedna od najlepših odrednica pripovedača upravo ona iz uvodnog dela: „ja smo“.

U središtu romana nalazi se Minotaur, ali Gospodinov njegovu priču posmatra drugačije od mita koji poznajemo. U njegovom lavirintu ne susrećemo samo čudovište, već napuštenog dečaka, zarobljenog u telu i prostoru koji mu nisu pripadali. Minotaur tako postaje simbol svih odbačenih, usamljenih i neshvaćenih bića.

Lavirint je istovremeno motiv romana, njegova struktura i unutrašnji prostor svakog čoveka.

Više puta sam govorila o novoj formi koju je Gospodinov stvorio. Ovde je ona mešavinu porodične hronike, autobiografskih fragmenata, mita, eseja, dnevnika, istorije, spiskova, kratkih priča i naučnih promišljanja. Sve to se prepliće, baš kao što se u nama prepliću prošlost i sadašnjost, tuđe i naše, lično i kolektivno.

Zato mi je čitanje „Fizike tuge“ ponekad ličilo na lutanje kroz lavirint. Skretala sam, vraćala se, zadržavala na sporednim hodnicima i na neočekivanim mestima shvatala da se upravo tamo nalazi nešto najvažnije.

Ovim romanom Georgi pokazuje potrebu da se sećanje sačuva od prolaznosti. Njegov junak sakuplja priče, predmete, slike, fragmente i sećanja kao da priprema vremensku kapsulu za svet koji će tek doći. Kao da pravi Nojevu barku od svega što bi moglo da bude zaboravljeno.

„Samo prolazno i efemerno vredi da bude zapisano.“

„S vremenom prijatelji nestaju na različite načine. Neki iznenada, kao da ih nikad nije ni bilo. Drugi postepeno…“

„Oštro nedostajanje u pet po podne. U početku traje skoro sat, posle manje. Ali nikad ne nestaje.“

„Sve što želim sada je da se setim nekoliko dana s onom fizičkom intenzivnošću detinjstva, kada sam preživljavao svaku tužnu priču kao svoju.“

Dok sam čitala o njegovim precima, očevima, dedama, detinjstvu i porodičnim tragovima, razmišljala sam o svojoj porodici. O svemu onome što nasleđujemo i kada nam niko ništa ne preda u ruke. O sećanjima koja se prenose pričama, navikama, strahovima, ćutanjima i nežnostima. I, iznad svega, razmišljala sam o tome kako u nama nastavljaju da žive ljudi čiji su životi odavno završeni.

„Fizika tuge“ je roman o potrebi da se tuga razume. O napuštenosti, usamljenosti, odrastanju, roditeljstvu, prolaznosti i strahu od kraja sveta. U njoj ima mnogo melanholije, ali i mnogo humora, nežnosti i Gospodinovljeve, njemu svojstvene čudesne životnosti.

Čitajte Gospodinova! Imamo privilegiju da budemo njegovi savremenici i svedoci kako pred našim očima izrasta jedno veliko književno ime.

Čitajte s radošću!
Vaša Tatjana

© 2026. Sva prava zadržana.

[mc4wp_form id="278"]