5 najboljih knjiga pročitanih u 2020. godini

Hteli, ne hteli 2020. će nam svima ostati još dugo u sećanju! Ne ponovila se! 🙂 Ipak, bilo je i ponešto dobrog u svemu ovome. Malo smo zastali i preispitali se u vezi sa sobom, sa svojim životima i sa onim sa čime se tako olako rasipamo, a najvrednije je – sa vremenom! Ako ništa drugo, ova godina je učinila da vreme više provodimo u kući okrenuti sebi, svojim porodicama i stvarima koje volimo. Znam da su i mnogima od vas, kao i meni, knjige u ovom periodu bile lek za dušu, prozor u druge svetove, krila mašte i način da otputujemo gde god poželimo. I zato im beskrajno hvala na tome.

Uprkos tome što sam više vremena provodila u kući, bilo je ometajućih faktora mojoj koncentraciji pa mi je ova godina bila nesto malo slabija nego prethodna, doduše, čitala sam i obimnija dela pa je možda to razlog manjoj brojci. Ali kome su još one bitne, važno je da su se čitale fenomenalne knjige. To je jedan od razloga po čemu je meni baš 2020. bila odlična. Zato mi je bilo teško da izdvojim najbolje, stoga ovaj put ne biram 10, nego 5 najboljih jer su ostalih 57 bile nekako rame uz rame po snazi koje su ostavile na mene. 

  • “Tamo gde rakovi pevaju” Delije Ovens veličanstvena je priča o odrastanju, moći prirode i ljubavi. Kaja Klark je radoznala i razigrana devojčica koja sticajem životnih okolnosti ostaje da živi potpuno sama u kolibi u kojoj je odrasla u močvari u blizini gradića Barli Kouv, na obali Severne Karoline. Močvara je za Kaju predstavljala slobodu od ljudi, od društvenih stega, od okvira.. Močvara je bila njen dom, sloboda, snaga i smisao. Kada je odrasla, njena neobičnost i lepota privukli su pažnju dvojice mladića, a to je pokrenulo niz događaja koji će skoro potpuno promeniti Kajin život. Po prvi put u životu uviđa da na svetu postoji veća i jača moć od moći prirode – moć ljubavi.
  • “Normalni ljudi” Sali Runi je priča o dvoje mladih koji se svako ponaosob oseća nepotpuno, nedovoljno, “nenormalno”, socijalno izopšteno.. Merijen i Konel različitog su klasnog statusa, mogli bismo reći da su iz različitih svetova, ali njihova bića su iz istog, njihovog sveta. U njemu se oni potpuno razumeju, slažu, osećaju istinito i iskreno, ali uprkos tome, oni nedovoljno komuniciraju i iznose ono što zaista misle i to ih sprečava da pronađu mir tamo gde on već postoji, nego lutaju i produžavaju svoje traganje za sobom.
  • Kada je izašao roman “Američka prašina” Džanin Kamins, podigao je neverovatnu prašinu u Americi i svetu jer se bavi osetljivim pitanjima južnoameričkih migranata, rasne netrpeljivosti, meksičkih kartela i ubistvima novinara koji su se usudili da pišu o njima. Javnost se podelila na ljubitelje i kritičare ove knjige. Lidija Kihano Perez vlasnica je knjižare u Akapulku. I s obzirom na surovo okruženje okršaja narko kartela, ona, njen muž Sebastijan i sin Luka žive relativno normalnim životom koliko to navedene okolnosti dopuštaju. Sve do jednog dana kada Sebastijan, po struci novinar, objavljuje članak – biografiju vođe kartela Baštovani, Havijera. Upravo tom osvetničkom scenom ubijanja 16 članova Lidijine porodice počinje roman i tako se otvaraju vrata pakla za jedine preživele, Lidiju i njenog sina Luku. Da nesreća bude još veća, Lidija nosi teret krivice jer je ona lično poznavala i družila se u svojoj knjižari sa Havijerom, ne znajući ko je on. Njih dvoje razvijaju toplo prijateljstvo koje se kod Havijera razvilo u emocije i on joj se otvorio na način na koji se nikome dugo nije. Utoliko je osveta bila bolnija i strašnija.
  • “Uhvati zeca” Lane Bastašić je naizgled Moja genijalna prijateljica na bosanski način. Narator priče, Sara, koja sada živi u Dablinu, dobija poziv od svoje nekadašnje najbolje prijateljice, Lejle iz Bosne, nakon 15 godina ćutnje i njih dve kreču u Beč kako bi se ponovo srele sa Arminom, Lejlinim bratom, koji je nestao pre 20 godina. Na tom putu one bude davna sećanja, greške načinjene tokom sazrevanja, emotivne lomove i povode prekida prijateljstva koje im je obeležilo živote. Lana je maestralno, alegorijski predstavila jednu zemlju koja je našim ljudima bila utopija, beli zec za kojim nikada nećemo prestati da tragamo.
  • Miljenko Jergović je napisao romančinu “Dvori od oraha” obuhvatajući čitav jedan vek života i sudbina članova jedne dubrovačke porodice. Roman prati život porodica Delavale i Sikirić kroz razdoblje od 100 godina, počevši od smrti Regine Delavale (rođene Sikirić), porodična priča se odmotava unazad. Već sa Reginom i njenom ćerkom Dianom, priča me je već toliko zaintrigirala i uvukla u sebe, da sam svakim sledećim poglavljem, novom epohom i životima ostalih članova porodičnog stabla i korena, bila hipnotisana. Ono što je hipnotišuće i zadivljujuće je način na koji Jergović iznova i iznova pravi zaplete i to takve da ćete morati da zastanete otvorenih usta kako bi svarili obrt i krenuli u novo poglavlje. Ludilo koje zaposeda Reginu Delavale se proteže kroz čitav roman kako kroz ljubavne tako i porodične odnose. Ono što je mene pogodilo ovim romanom, a sigurna sam i sve ostale koji su ga pročitali sa ovog našeg podnevlja je način na koji je Miljenko zaronio u dušu našeg naroda i isecirao je, kao da se uživeo u njega i disao zajedno za njim, a mi sa svakim udisajem i izdisajem prepoznavali karakteristične univerzalne pojedince. Knjiga me je oborila s nogu! Na momente me je činila melanholičnom, na momente srećnom, na momente šokiranom, ali iznad svega zadivljenom. 

Čitajte s radošću,

Vaša Tatjana

© 2024. Sva prava zadržana.

[mc4wp_form id="278"]