10 najboljih knjiga pročitanih u 2025.

Na svakih pet godina imam utisak da me život stavi na iskušenje.
Kao da me natera da zastanem, zadržim dah i sačekam da oluja prođe.

I ne samo mene — i vas.

Poslednje dve poludecenije, za mene, a verujem i za vas, bile su upravo to: čekanje. Prvo da nas virus svetskih razmera ne satre, a zatim da se oslobodimo okova okorele vlasti i počnemo da živimo slobodnije, dostojnije, sa više vazduha u plućima.

U toj 2025, u kratkim predasima borbe za dah slobode, čitala sam.
Ne mnogo, ali dovoljno. Dovoljno da sačuvam zdrav razum. Dovoljno da proširim svest. Dovoljno da koračam jasnije i sigurnije ka sopstvenim ciljevima, bez gubljenja iz vida zašto sam se uopšte pokrenula.

Delim sa vama svojih deset.

Uvek mi je teško da biram, jer čitanje za mene nije takmičenje niti konkurs. Ne umem da rangiram i ne želim da ocenjujem. Knjige ne doživljavam kao brojke, već kao susrete sa sobom. Prepuštam se doživljajima i emocijama da me nose.

A ove su me nosile — lepo, duboko i daleko.

  • Jakuba Katalpa “Zuzanin dah” – Roman o detinjstvu koje je rat zauvek promenio i o dahu ljubavi i prijateljstva koji pomaže da se preživi ono neizdrživo.
  • Elif Šafak “I nebom teku rijeke” – Veličanstvena priča o vodi koja pamti, o ljudima koji zaboravljaju i o svetu u kome su sudbine zauvek povezane.
  • Sanja Savić Milosavljević „Teferič na Slaviji“ – Roman-emocija koji kroz jezik pun mudrosti i tuge govori o grehu, ljubavi i tišinama koje najviše bole.
  • Alis Manro “Znaci ljubavi” – U tihim pričama o ženama, brakovima i porodici, Alis Manro pokazuje koliko je ljubav složena i često teža nego što očekujemo.
  • Otesa Mošfeg “Moja godina odmora i opuštanja” – Provokativan roman o umoru od postojanja i potrebi da se dotakne dno kako bi nešto novo moglo da počne.
  • Han Kang “Vegetarijanka” – Roman o telu kao mestu otpora i o ceni koju plaćamo kada odbijemo da budemo „normalni“.
  • Pedro Lemebel “Strah me je, torero” – Poetična i bolna priča o ljubavi, nežnosti i otporu u svetu straha i političkog nasilja.
  • Haruki Murakami “O čemu govorim kada govorim o trčanju” – Lična knjiga o trčanju kao metafori života, upornosti i stalnog prevazilaženja sebe.
  • Stevo Grabovac “Poslije zabave” – Snažan roman o zločinu, prekinutoj mladosti i nužnosti pamćenja u svetu koji bi najradije zaboravio.
  • Tanja Stupar Trifunović “Duž oštrog noža leti ptica” – Poetičan i bolan roman o ratu viđenom dečjim očima i o detinjstvu koje strada u tišini.

    Čitajte s radošću,
    Vaša Tatjana

© 2026. Sva prava zadržana.

[mc4wp_form id="278"]