Ali Smit
“Jesen”

Lepota i šarm romana “Jesen” Ali Smit leže pre svega u jedinstvenom stilu pisanja. U slaganju narativnih slika u pop art stilu, baš kao što je to činila Paulina Boti, prva umetnica pop arta, čija životna priča je utkana u priče glavnih likova. I baš kao jesenje lišće koje vene, opada,leti i daje neprocenjivu lepotu, tako i Ali slaže priče o svojim likovima. Jako mi se dopada stil Ali Smit, i ovo je tek prva u nizu njenih romana sezonskih doba koje sam pročitala, što me posebno raduje.

“Ponekad se na doživotne prijatelje čeka čitav život.”

Ovo je priča o doživotnom, srodnodušnom prijateljstvu Elizabet Dimand i Danijela Gluka. Ono je počelo kada je osmogodišnja Elizabet kao domaći zadatak trebala da napiše nešto o svom prvom komšiji. Tu se trajno povezuju poletna i nevina mladost i mudra starost. Danijel devojčici otvara vrata jednog posve drugačijeg sveta od onog koji je do tada znala; sveta mašte, snova i kreacije. Uči je da razmišlja drugačije, kroz sočivo umetnosti. Boje jedno drugom živote najlepšim mogućim bojama. I kada Danijel dosegne 101 godinu, Elizabet ga ne napušta, svakodnevno sedi kraj njegovog bolničkog kreveta i čita mu knjige, baš kao što je on nekada njoj pričao priče i bio uz nju.

“Jesen” je objavljena nakon glasanja o Bregzitu i Ali u ovom romanu analizira njegove katastrofalne posledice na društvo i to vrlo vešto i razigrano kroz svoje likove. Pre svega, kroz lik Elizabet. Iako je ova knjiga najavljivana kao prvi Bregzit roman, ona je mnogo više od toga. Ona je i kritika društva u kom se žene i njihov rad zanemaruju. Došla je u savršenom trenutku.

Ali Smit je majstor u igranju strukturom i formom. Prepliće prošlost, sadašnjost, istoriju i san, Svesno i namerno pravi rupe u naraciji koje vešto krpi, ostavljajući osećaj razigranosti. I to one kada smo u nečemu toliko vešti da možemo da se igramo stvarajući.

Uživala sam u svakoj reči, a verujem da ćete i vi.

Čitajte s radošću,
Vaša Tatjana

 

© 2024. Sva prava zadržana.

[mc4wp_form id="278"]